Brodarica Konzervatorski elaborat

KONZERVATORSKI ELABORAT zaštite i obnove Dioklecijanovog akvedukta na lokaciji Brodarica-istok


1. DIOKLECIJANOV AKVEDUKT

vod1mRimski vodovod je građen istovremeno s Dioklecijanovom palačom krajem 3. i početkom 4. stoljeća. Služio je za napajanje vodom carske rezidencije i tkalačkih radionica unutar Palače, a vjerojatno i za opskrbu naselja u okolici. Od izvora Jadra do Palače akvedukt je dugačak oko 9 km, a visinska razlika krajnjih točaka je 33 metra, što daje prosječni nagib dna kanala od 0,37%. Presjek kanala iznosi u prosjeku 0,75 x 1,60 m, ali varira ovisno o dijelu trase. Naime, manji dio trase nalazi se nad zemljom na zidanoj konstrukciji pilona i lukova, a veći dio djelomično ili potpuno pod zemljom. Na dijelovima gdje je u čvrstom terenu na većoj dubini kopan tunel, kanal je mjestimično širi i viši, dok je na ili blizu površine njegov presjek ujednačen, jer je građen od zidane konstrukcije.

Akvedukt je izašao iz funcije vjerojatno već u vrijeme Gotskih ratova 535. - 555. godine, kada je oštećen i opskrba Palače vodom prekinuta za narednih trinaest stoljeća. Nakon dužeg razdoblja priprema od sredine 19. stoljeća, vodovod je obnovljen 1877. - 1880. godine. U tom zahvatu zadržana je izvorna trasa, značajni segmenti rimskog kanala, ali u dijelovima koji su obnavljani zbog štednje se nije išlo na potpunu reprodukciju antičke gradnje. U nadzemnim dijelovima gradnja je pojednostavljena, smanjivan je broj lukova – nosača vodovoda, a u dijelovima trase gdje je kanal na površini zemlje ili neposredno ispod nje, zidani svod zamijenjen je ravnim kamenim pločama.

Godine 1932. proradila je crpna stanica u Kopilici. Od tada od nje prema gradu voda teče novim cjevovodom, a višak vode i dalje teče starim kanalom. Nakon epidemije tifusa 1948. godine voda iz tog starog dijela trase se više ne koristi za piće. Dijelovi kanala se betoniraju, a nakon 1979. godine potuno se napušta trasa vodovoda nizvodno od križanja Ulice Domovinskog rata i Puta Stinica.


2. ZATEČENO STANJE

Na lokaciji Brodarica-istok pruža se dio podzemne trase Dioklecijanovog akvedukta u dužini od oko 100 metara.

vod3mSačuvani su izvorni dijelovi vodovodnog kanala koji je zidan i ožbukan, unutrašnjeg presjeka 65 x 150 cm. Na ovoj lokaciji vodovod je postavljen neposredno ispod površine terena, tako da nije kopan tunel, nego je prvo iskopan jarak, a zatim je kanal građen od neobrađenog i poluobrađenog kamena u vapnenom mortu s dodatkom hidrauličnog agregata (mjevena opeka). U gornjem dijelu kanal je bio presvođen bačvastim svodom polukružnog presjeka, također zidanim od kamena u vapnenom mortu. Zidovi kanala građeni su s jednim licem (prema kanalu), dok je vanjska strana potpuno neobrađena jer je bila zidana uz zemljanu stranicu jarka. Na predmetnoj lokaciji samo je mjestimično kanal izveden donjim dijelom u čvrstom terenu (tupina), dok je u ostalom dijelu građen u zemlji, i to vjerojatno na samoj površini terena ili blizu nje. S gornje (vanjske) strane svod kanala je bio ožbukan grubom vapnenom žbukom da se spriječi prodor oborinske vode u kanal i tako onečisti izvorska voda koja je kroza nj protjecala. S donje (unutrašnje) strane svod je, kao i zidovi kanala, bio ožbukan vodonepropusnom hirauličnom žbukom ukupne debljine oko 5 cm. Ta se žbuka sastoji od vapna, pijeska i veće količine drobljene opeke različite granulacije. Žbuka je nanošena u nekoliko slojeva. Prvo je zid grubo poravnat žbukom debljine 1-3 cm, a zatim su nanošena još tri sloja hidraulične žbuke, od kojih je posljednji fini, debljine manje od 1 cm.

vod4mUzduž trase rimskog akvedukta postavljeni su revizioni otvori koji su služili za pregled, čišćenje i popravak kanala. Otvori su kvadratnog tlocrta, sa zidovima koji se podižu u produžetku zidova kanala na mjestu gdje je svod prekinut. Zidovi otvora su ožbukani istom vrstom žbuke kao i zidovi kanala. Jedan takav revizioni otvor nalazi se na sjeveroistočnom dijelu parcele, neposredno uz mjesto gdje je izvorni rimski kanal prekinut i nastavljen betonskim kanalom.

Na ovoj lokaciji trasa vodovoda pruža se od sjeveroistoka prema jugozapadu. U sjeveroistočnom dijelu, prema susjednoj parceli, sačuvan je izvorni rimski akvedukt u punom profilu, kao i na jednom mjestu na sredini dijela trase koja prolazi predmetnom parcelom. U ostalom dijelu trase rimski je kanal sačuvan djelomično ili sasvim uništen.

vod5m

Naime, dogodile su se dvije adaptacije pri kojima je stradao dio izvornog kanala. U prvoj od njih – zahvatu obnove vodovoda 1877. - 1880. godine – oštećeni dijelovi svoda rimskog kanala zamijenjeni su ravnim kamenim pločama, prirodno lomljenim i nepravilnih rubova. Te su ploče postavljene na sačuvani dio rimskih zidova, a na mjestima gdje su ti zidovi bili oštećeni, nadograđeni su sličnom tehnikom, samo nešto tanji. Pri tome je velikim dijelom korištena zatečena građa rimske konstrukcije. Zbog toga se na kamenju iz te austrijske faze rekonstrukcije zapažaju ostaci rimskog hidrauličnog morta. Unutrašnjost kanala u toj fazi je ožbukana cementnom žbukom, osim donje plohe pokrovnih kamenih ploča koje su ostale neožbukane. Spojevi tih ploča su vrlo nepravilni, pa je kroz fuge prodiralo korijenje, a s oborinskom vodom i zemlja, što je uzrokovalo onečišćenje vode u kanalu. Tom vremenu treba pripisati deblju naslagu stvrdnutog materijala tamnije boje na dnu kanala. Slojevi kalcita koji su se nataložili tijekom uporabe akvedukta u antičkom razdoblju (od 305. do Gotskih ratova 535.-555. godine) su svjetlije boje i kompaktniji od novijih naslaga onečišćenih zemljom.

Na mjestima danas porušenih zgrada nekadašnje “Jugoplastike”, odnosno “Diokoma”izvorna trasa vodovoda je prekinuta, a betonski temelji su mjestimično potpuno razorili kameni antički kanal. Preostali sačuvani stariji segmenti vodovoda povezani su novim dijelovima trase koji su u izlomljenoj liniji zaobišli temelje zgrada. Ti novi dijelovi kanala građeni su od betona, i to tako da su u iskopanom jarku prvo izbetonirane stranice, postavljena hidroizolacija, a zatim izveden sandučasti profil kanala od armiranog betona. Dio vodovoda na lokaciji Brodarica-istok napušten je 1979. godine, zajedno s čitavim dijelom trase nizvodno od križanja Ulice Domovinskog rata i Puta Stinica.


3. OBNOVA  ANTIČKOG VODOVODA

Prema Sustavu mjera zaštite kulturnih dobara na lokaciji Brodarica-istok predviđena je konzervacija i rekonstrukcija izvornog antičkog akvedukta, te stvaranje uvjeta za njegovu prezentaciju.

vod6mIako prvobitno nije bila predviđena izgradnja podzemnih prostorija na trasi akvedukta, ipak je u dogovoru s projektantom ostavljena mogućnost da se, radi bolje funkcionalnosti, omogući izgradnja podzemne garaže i na mjestu prolaza vodovodnog kanala, uz uvjet da se on rekonstruira, konzervira i prezentira in situ. Način na koji će se to uraditi moguće je odrediti nakon što se provedu arheološka istraživanja, odnosno uklone betonske konstrukcije koje su devastirale antički kanal. Beton se najprije reže dijamantnom pilom blizu spoja s izvornim kanalom, a zatim se tako oslobođeni segmenti uklanjaju. Beton koji se priljubio neposredno uz kamenu konstrukciju rimskog kanala u prvoj se fazi ostavlja, da bi ga se uklonilo nakon izmještanja i ponovnog vraćanja izvornih dijelova akvedukta, u fazi rekonstrukcije.

Kamen koji je pronađen u okolici kanala, odnosno izvađen iz dijelova koji se uklanjaju, treba sačuvati radi ponovne ugradnje tijekom rekonstrukcije kanala.

3.1. Dokumentacija stanja nakon istraživačkih radova

Radovima čišćenja terena i istraživanja pod arheološkim nadzorom dobit će se uvid u stanje sačuvanosti izvornih dijelova antičkog vodovoda. Detaljnom fotografskom, arhitektonskom i geodetskom dokumentacijom potrebno je zabilježiti sve podatke značajne za razumijevanje načina gradnje izvornog kanala, kao i podatke neophodne za izmještanje, ponovno vraćanje i obnovu akvedukta.

3.2. Priprema antičkog kanala za izmještanje

vod7mRadi privremenog izmještanja antičkog kanala potrebno je razdvojiti ga na segmente. Dužina pojedinih segmenata ovisit će o stanju sačuvanosti konstrukcije, kao i o tehničkim mogućnostima podizanja i transporta. U svakom slučaju, dio kanala koji je sačuvan u cijelosti, zajedno s izvornim svodom, treba izmjestiti, te kasnije vratiti na isto mjesto kao jedinstvenu cjelinu.

Prije izmještanja segmenata antičkog kanala potrebno je izvornu konstrukciju sanirati i učvrstiti da ne bi došlo do oštećenja tijekom transporta. Zidove kanala s vanjske strane treba očistiti od zemlje i fugirati vapnenim hidrauličnim mortom. Na segmentima gdje su zidovi sačuvani u većoj visini trebat će njihovu, prethodno fugiranu i zaštićenu izolirajućim slojem, vanjsku stranu dodatno učvrstiti tankom betonskom oblogom.

Betonska obloga se po potrebi (na mjestima gdje su zidovi kanala sačuvani u punoj visini) lagano armira, a armatura ostavlja da viri s donje strane radi kasnijeg povezivanja s betonskom podlogom. Izvorni antički zidani svod ne treba tretirati s vanjske strane.

Teren s obje strane kanala treba sniziti za oko 1 m, da se omogući rad ispod temelja. Temelj kanala, odnosno tlo ispod njega treba po potrebi (u ovisnosti od čvrstoće i kompaktnosti tla) stabilizirati injektiranjem smjese na bazi vapna, a zatim poprečno na pravac pružanja kanala izvesti horizontalne bušotine krunskim svrdlom bez vibracija. Promjer bušotine treba biti oko 100-120 mm, a međusobni razmak bušotina ovisit će o kompaktnosti temelja kanala. U bušotine se unose čelični profili, nešto duži od vanjske širine vodovodnog kanala. Ti se profili međusobno povezuju uzdužnim profilima koji se zavaruju za poprečne profile i tako tvore kruti roštilj. Dimenzije čeličnih profila odredit će statički proračun, vodeći računa o progibu. Nakon povezivanja čeličnog roštilja injektiraju se bušotine, čime se homogenizira svojevrsna «platforma» ispod kanala, a zatim se pristupa odvajanju pripremljenog segmenta kanala od podloge. Odvajanje se izvodi postupnim potkopavanjem, uz prethodno podupiranje, odnosno izvođenje oslonaca ispod čeličnog roštilja. Na roštilju se postavljaju hvatišta, čiji će broj i točan položaj odrediti statički proračun.

3.3. Privremeno izmještanje antičkog kanala

vod8mTako pripremljeni segmenti podižu se dizalicom i izmještaju na prethodno pripremljenu ravnu podlogu u mirnom dijelu gradilišta. Podizanje i prijenos izvodi se pažljivo, bez potresa, da bi se izbjegla moguća oštećenja konstrukcije i pucanje izvorne žbuke kanala. Na mjestu privremenog deponiranja segmenata rimskog akvedukta potrebno ih je osigurati od mehaničkog oštećenja i utjecaja atmosferilija zaštitnom skelom, odnosno nadstrešnicom.

U slijedećoj fazi izvodi se betoniranje nosive konstrukcije nove građevine i nosača akvedukta. Kod određivanja visine nosača vodovodnog kanala treba uzeti u obzir niveletu dna kanala, debljinu temelja kanala i dodatnu, malu visinu potrebnu za finu regulaciju kod vraćanja segmenata na izvorno mjesto.

3.4. Povratak antičkog kanala na izvorno mjesto

Segmenti antičkog akvedukta vraćaju se dizalicom u izvorni položaj, a tlocrtne i visinske kote određuju se preciznom geodetskom izmjerom na temelju snimka prije demontaže. Osobito je važno da se poštuju visinske kote, tako da se mogu precizno uskladiti nagibi dna kanala pojedinih segmenata međusobno i sa sačuvanim dijelovima koji se ne demontiraju. Fina regulacija postiže se korištenjem hidrauličnih dizalica koje se postavljaju ispod čeličnih profila. Kada se kanal postavi točno u izvorni položaj, vrši se podbetoniranje prostora između temelja kanala i nosive betonske konstrukcije. Zatim se po potrebi vrši injektiranje preostalih šupljina ekspandirajućim mortom.

Nakon što je podloga kanala učvršćena, uklanjaju se hidraulične dizalice i uklanjaju čelični profili. Ukoliko nije moguće u potpunosti izvaditi poprečne profile, njihove dijelove koji strše izvan vanjske površine zida kanala treba odsjeći. Zatim se izvodi betoniranje preostalog dijela obloge zidova kanala.

3.5. Rekonstrukcija antičkog kanala

Nakon što su svi segmenti antičkog vodovoda ponovo postavljeni na izvorno mjesto, pristupa se rekonstrukciji preostalog dijela trase. Zidovi i svod kanala zidaju se kamenom u vapnenom mortu s dodatkom mljevene opeke, sve prema sačuvanim ostacima. Vapno treba biti gašeno i odležano najmanje 6 mjeseci (ne hidratizirano!). Zida se neobrađenim i poluobrađenim kamenom, uz korištenje kamena koji je pronađen tijekom čišćenja i deponiran na gradilištu. Zidovi imaju jedno lice prema unutrašnjosti kanala, a svod se gradi od nešto pravilnijeg kamena. Usporedo sa zidanjem vrši se žbukanje unutrašnje strane kanala hidrauličnom žbukom u 3, odnosno 4 sloja, sve prema detalju izvorne žbuke. Završna obrada žbuke izvodi se «na žlicu». Vanjska površina svoda žbuka se grubom vapnenom žbukom, poput one na izvornom djelu kanala. Sve detalje zidanja, kao i točnu recepturu morta i žbuke te završne obrade odredit će nadležni konzervator na licu mjesta, uz prethodno obavljene probe.

Osobitu pozornost treba obratiti na spojeve starog i novog ziđa, odnosno žbuke. Ti prijelazi trebaju biti što manje upadljivi.

3.6. Prezentacija antičkog kanala

Radi prezentacije antičkog vodovoda potrebno je izraditi posebni projekt koji će obuhvatiti ulazni prostor za posjetioce, s izložbenim panoima edukativnog karaktera o Dioklecijanovom vodovodu. Projekt će također razraditi način ulaska u kanal vodovoda, kao i mogućnosti prolaska kanalom (pješice, odnosno električnim vozilom), kao i rasvjetu unutrašnjosti kanala.


© 2017 Dal kon ing d.o.o.